Upitan da kaže šta je naučio za trideset godina naukovanja, jedan ugledni alim-učenjak je odgovorio: – Naučio sam osam korisnih lekcija:
Prvo, pogledao sam u ljude i primjetio da svako ima objekt svoje ljubavi. Neke stvari koje je volio i u koje je bio slijepo zaljubljen prate ga do smrtne postelje a neke i do kabura. Onog trenutka kad ga spuste u kabur, svi mu okreću leđa i vraćaju se kući. On ostaje sam, samcat. Niko nije legao s njim u  kabur. Razmišljao sam o tome i zaključio: – Najviše što čovjek treba da voli jeste ono što će leći s njim u kabur i što će mu biti prijetelj. I shvatio sam nema ništa drugo osim dobrih djela    što je vrijedno naše istinske ljubavi, jer jedino dobra djela će s nama u kabur, i jedino su dobra djela naši vječni prijatelji.
Drugo, vidio sam ljude koje vodi bezočna strast i koji su ogrezli u nezajažljivi egoizam. To stanje ljudske pameti navelo me je da se zamislim nad ovim kur'anskim ajetom – A onaj koji ima strah i poštovanje kad pomisli da će stati pred svog Gospodara i koji je u stanju da spasi svoju dušu od prljave strasti – za njega je Džennet pripremljen (Kur'an, 79:40).  Pošto sam uvjeren da je Kur'an istina, pogledao sam u svoju dušu i prepoznao u njoj neke prljave strasti protiv kojih se borim sve dok moja duša ne dođe u stanje potpune predanosti Uzvišenom Allahu!
Treće, primjetio sam da se ljudi iscpljuju skupljajući prolazna dobra ovoga svijeta, bdijući nad njima i žrtvujući se za njih, pa sam se sjetio kur'anskog ajeta u kojem se kaže: – Ono što je kod vas, potrošivo je, a ono što je kod Allaha, vječno je (Kur'an, 16:96) Ta spoznaja promijenila je moj odnos prema ovosvjetskim dobrima i uputila me da od onoga što imam dijelim sa slabim, nemoćnim i nezbrinutim!
Četvrto, vido sam da neki ljudi misle da se čast i moć mjere po mnoštvu njihova plemena pa su se zanijeli, dok drugi misle da je moć i vlast u imetku i sinovima pa su se uzoholili. Vidio sam, također, da neki ljudi misle da se čast i vlast ostvaruje  nasiljem i otimanjem tuđe imovine. Oni, međutim, zaboravljaju ovu kur'ansku poruku: – Najčasniji kod Allaha je onaj koji je najmoralniji (Kur'an, 49:13) Zbog toga sam se opredjelio za moralne vrijednosti, koje osiguravaju čovjeku častan i pošten život na ovome svijetu i izvjestan spas na drugome svijetu.
Peto, primjetio sam da neki ljudi uvijek svaljuju krivicu na drugoga da bi opravdali svoje greške i zaključio sam da oni to rade iz ljubomore za novcem, znanjem i slavom. Oni bi trebali znati ovaj kur'anski ajet: – Život ljudi na ovome svijetu Allah je podijelio (Kur'an, 43:32) Dakle, svako ima svoju nafaku i zato nema potrebe gledati u nafaku drugoga.No, svako treba da ustane  i nađe svoju nafaku kako ne bi bio ljubomoran na nafaku drugoga.
Šesto, vidio  sam ljude koji su neprijatelji drugima zbog ličnh interesa. Njih želim podsjetiti na ovaj kur'anski ajet: – Šejtan je vaš neprijatelj i zato ga uzmite kao neprijatelja (Kur'an, 35:6) Iz toga sam shvatio da je naš neprijatelj samo šejtan i niko drugi.
Sedmo, u potrazi za opskrbom, mnogi ljudi posegnu za haramom i tuđim hakkom što ih stavlja u stanje poniženja i srama. Razmišljajući o tome, otkrilo mi se značenje ovog kur'anskog ajeta: – Ništa živo na zemlji, ni jedna životinja, nije bez Allahovog rizka – opskrbe (Kur'an, 11:6) Ovo saznanje mi je olakšalo moju brigu, ali i obavezalo me da tražim svoju opskrbu, koju mi je Allah namijenio.
Osmo, vidio sam kako se ljudi oslanjaju na stvorenu i prolaznu stvar. Neki se oslanjaju na dinar, neki na imetak, a neki na vlast. Razmišljajući o tome, sjetio sam se ovih Allahovih riječi: – Onaj koji se oslanja na Allaha – On mu je dovoljan. Svaka Allahova zapovijed bit će sprovedena do kraja. Allah je precizno odredio vrijednost svakoj stvari (Kur'an, 45:3) Eto, to je za mene osma korisna lekcija koju sam naučio, a to je da se oslonim i pouzdam u Allaha, koji mi je dovoljan za sve moje potrebe za moj uspjeh na ovome svijetu i moj  spas na drugome svijetu

1 komentar

Komentariši